Mar 14, 2026, 4:00 p.m.
Wall Street gura ideju koja zvuči kao san svakog aktivnog ulagača: tokenizirane dionice i trgovanje gotovo 24/7. No čim se spomene instant namira, institucije se trgnu. Razlog nije ideološki, nego vrlo prizeman: novac, likvidnost i operativna logistika.
U posljednjim mjesecima taj je zamah postao vidljiviji jer se tradicionalna burzovna infrastruktura sve otvorenije približava kripto tračnicama. ICE, vlasnik New York Stock Exchangea (NYSE), i Nasdaq najavili su velika partnerstva s nativnim kripto burzama s ciljem dovođenja tokeniziranih dionica na tržište. To je signal da se tokenizacija više ne tretira kao eksperiment na rubu financija, nego kao potencijalni novi sloj tržišne infrastrukture.
Tokenizacija, pojednostavljeno, znači da se dionica “preseli” na blockchain u obliku digitalnog zapisa koji se može prenositi i namirivati brže. U teoriji, to modernizira sustav koji se oslanja na procese stare desetljećima i otvara vrata trgovanju izvan klasičnih burzovnih sati. Zanimljivo je primijetiti da se najviše rasprave ne vode oko tehnologije, nego oko toga tko će platiti račun promjene.
Zašto institucije ne vole instant namiru
Reid Noch, potpredsjednik za strukturu američkog tržišta dionica u TD Securities, sažeo je stav profesionalnog kapitala bez uljepšavanja: “Institucionalni investitori općenito ne vole instant namiru.” I to nije hir. Institucije žive od optimizacije kapitala, a instant namira mijenja pravila igre.
Danas se američke dionice namiruju po modelu T+1, što znači jedan radni dan nakon izvršenja.
Taj “luft” brokerima i trgovačkim firmama daje vrijeme za netiranje pozicija i upravljanje financiranjem tijekom dana. Kao kad na kraju dana zbrojite račune i platite samo razliku, umjesto da svaku stavku plaćate odmah na blagajni.
Kod instant namire transakcija mora biti u potpunosti financirana prije nego što se dogodi. Velike trgovačke firme upozoravaju da bi real-time namira tražila potpuno predfinanciranje trgovina, što podiže troškove financiranja, opterećuje likvidnost u vršnim trenucima i komplicira svakodnevne operacije tržišta.
Noch to dodatno ogoljuje rečenicom: “Nitko zapravo ne želi biti predfinanciran.”
Ako bi instant namira postala standard, trgovačke firme morale bi osiguravati financiranje tijekom dana. To može povećati troškove i smanjiti likvidnost baš onda kad je tržištu najpotrebnija, primjerice pri zatvaranju. U razdobljima velike aktivnosti, ograničenja bilance mogu učiniti te trenutke skupljima za investitore i neravnomjernije rasporediti likvidnost kroz dan.
Retail već ima masu — i zna je pokrenuti
Dok institucije vagaju trošak kapitala, maloprodajni investitori gledaju praktičnost. Tokenizirana tržišta obećavaju stvari koje su retailu intuitivno privlačne: držanje imovine u digitalnim novčanicima i trgovanje izvan standardnih sati.
To je “korisničko iskustvo” koje institucijama nije presudno, ali pojedincima jest — posebno onima koji ne žele čekati otvaranje New Yorka.
Brojke pokazuju da retail nije marginalan. Maloprodajni investitori čine oko 20% volumena trgovanja američkim dionicama. U nekim dionicama taj udio raste na više od 50% dnevne aktivnosti.
A u visoko spekulativnim “meme dionicama” retail sudjelovanje je u pojedinim razdobljima prelazilo 90%. Tko prati tržište, zna koliko brzo takva masa može preusmjeriti likvidnost.
Noch smatra da bi međunarodni retail mogao biti posebno zainteresiran za pristup američkim dionicama kad su američka tržišta zatvorena.
Za te ulagače, otvaranje računa na kripto platformama često je jednostavniji kanal nego prolazak kroz zahtjeve tradicionalnih brokera. U tom kontekstu, priča o tokeniziranim dionicama prirodno se naslanja na širi trend koji već poznajemo iz svijeta mjenjačnica i digitalnih financijskih aplikacija.
Likvidnost seli prva, institucije dolaze kasnije
Ovdje se pojavljuje ključna dinamika: institucije možda ne žele instant namiru, ali ne mogu ignorirati mjesto gdje je likvidnost. Noch je vrlo jasan: ako se retail likvidnost preseli na tokenizirane platforme i postane značajna, institucije će biti prisiljene sudjelovati.
To stvara zanimljiv paradoks. Tokenizacija se često prodaje kao “modernizacija pozadine” tržišta, ali prvi val usvajanja mogao bi doći s “prednje strane” — od retaila koji želi trgovati kad njemu odgovara. A kad se volumen prelije, profesionalni kapital dolazi iz nužde, ne iz entuzijazma.
Najveći rizik: više “istih” dionica i manje jasnoće
Uz financiranje i likvidnost, postoji još jedna mina: fragmentacija tržišta. Ako se pojavi više verzija iste dionice na različitim blockchainovima ili tokeniziranim platformama, transparentnost i otkrivanje cijena mogu oslabjeti.
A to je temelj na kojem počiva učinkovito tržište dionica.
Noch upozorava na problem identiteta imovine: “Općenito, većina kompanija ima samo jednu dionicu. Ako odjednom postoje višestruke tokenizirane verzije s različitim pravima ili profilima likvidnosti, to može stvoriti konfuziju oko toga što investitori zapravo posjeduju.” Drugim riječima, nije svejedno kupujete li “istu” dionicu ako se prava, likvidnost ili uvjeti razlikuju po platformi.
U praksi, takva fragmentacija može značiti i širi raspon cijena između mjesta trgovanja, slabiju usporedivost i teže upravljanje rizikom. Za retail to može izgledati kao više izbora. Za tržište kao cjelinu, to može biti više šuma.
Širi kontekst: burze već rastežu radno vrijeme
Unatoč nelagodi institucija, momentum raste. Burze već istražuju dulje radno vrijeme, a dio prijedloga ide u sljedećih nekoliko godina. Tokenizacija se u toj priči pojavljuje kao potencijalni mehanizam koji to može olakšati — ne nužno preko noći, nego kroz postupno preslagivanje infrastrukture.
Wall Street ovdje ne gura samo novi proizvod, nego i novu naviku: tržište koje je dostupno gotovo stalno. Za ulagače to znači više prilika, ali i više trenutaka kad treba upravljati rizikom. A za institucije to znači da se “radni dan” tržišta može rastegnuti, dok se kapital i dalje mora financirati i kontrolirati.
Zaključak
Tokenizirane dionice i trgovanje gotovo 24/7 dobivaju snažan poticaj, uz konkretne poteze ICE-a (NYSE) i Nasdaqa kroz partnerstva s nativnim kripto burzama. Tehnologija obećava brži prijenos i namiru, ali model instant namire otvara skupa pitanja financiranja i likvidnosti, zbog čega su institucionalni investitori oprezni.
Retail već čini oko 20% volumena američkih dionica, a u pojedinim dionicama prelazi 50% te je u “meme dionicama” znao prelaziti 90%, pa upravo on može prvi pogurati tokenizirana tržišta. Ako se likvidnost doista preseli, institucije će se morati prilagoditi. Istodobno, tržište mora izbjeći fragmentaciju i konfuziju oko toga što se točno posjeduje kada postoji više tokeniziranih verzija iste dionice.
