Rasprava o kvantnim računalima ponovno otvara jedno neugodno pitanje za Bitcoin: što učiniti s kovanicama na starim adresama koje bi mogle postati ranjive.
Ki Young Ju iz CryptoQuanta tvrdi da najveća prepreka nije razvoj rješenja, nego dogovor zajednice. Po njemu, programeri nisu usko grlo; konsenzus jest.
U središtu prijepora je ideja da bi kvantna nadogradnja mogla tražiti zamrzavanje oko 1 milijun BTC povezanih sa Satoshijem Nakamotom, ali i “milijune drugih” na starim adresama. Takav potez dira u temeljne vrijednosti mreže: neutralnost pravila i nepovredivost vlasništva.
Zašto su stare adrese u fokusu
Ju navodi da se oko 3,4 milijuna BTC nije pomaknulo više od desetljeća. U toj skupini je i oko 1 milijun BTC koji se široko pripisuje Satoshiju Nakamotu.
Problem nije samo “tko je vlasnik”, nego i kakav bi bio poticaj napadaču. Bitcoinov sigurnosni model pretpostavlja da su napadi ekonomski neisplativi, ali ta pretpostavka pada ako kvantno računarstvo učini izvlačenje ključeva jeftinim i praktičnim.
U tom scenariju, adrese koje koriste starije oblike izlaganja javnog ključa postaju meta.
Napadač ne mora rušiti mrežu; dovoljno je preusmjeriti sredstva s ranjivih adresa.
Zato se u raspravi pojavljuje prijedlog “zamrzavanja” dijela kovanica na razini protokola.
To bi značilo da se određeni UTXO-i više ne mogu potrošiti, čak i ako netko kasnije dođe do ključa.
Društveni problem: dogovor koji može potrajati godinama
Ju podsjeća da je rasprava o veličini bloka trajala 3+ godine i završila hard forkovima. Kao primjer navodi i SegWit2x, koji nije dobio dovoljnu podršku zajednice.
Po toj logici, zamrzavanje dormantnih kovanica izazvalo bi sličan otpor. Dio sudionika bi to vidio kao nužnu obranu mreže, a dio kao presedan koji ruši načelo “pravila vrijede jednako za sve”.
Ju upozorava da se možda nikad neće postići puni dogovor o odgovoru na kvantnu prijetnju. Posljedica bi mogla biti pojava konkurentskih Bitcoin forkova kako tehnologija napreduje.
U praksi, to bi značilo dvije verzije lanca s različitim pravilima o tome što je “valjano vlasništvo” nad starim kovanicama. Takav rasplet ne bi bio tehnički nemoguć, ali bi bio društveno i tržišno bolan.
“Zamrznuti” ili pustiti da ostane izgubljeno
André Dragosch iz Bitwisea zauzima jasan stav: ne treba provoditi protokolne intervencije ni nad kim. Njegova poruka je da je bolje “izgubiti ih” nego nametati nadogradnje.
To je filozofski čista pozicija, ali ostavlja otvoreno pitanje tržišnog učinka. Ako se ranjive adrese ne zamrznu, a kvantni proboj jednog dana omogući pristup, dio “izgubljenih” kovanica mogao bi se vratiti u opticaj.
Willy Woo smatra da će Bitcoin vjerojatno usvojiti potpise otporne na kvantna računala.
No naglašava da to samo po sebi ne rješava problem mogućeg povratka izgubljenih kovanica na tržište.
Woo procjenjuje 75% vjerojatnosti da izgubljeni coini neće biti zamrznuti putem hard forka na razini protokola.
Ako se oporavljeni BTC počne prodavati, aktivna ponuda bi porasla i promijenila dinamiku vrednovanja, a Woo tvrdi da tržište već počinje uračunavati tu mogućnost.
Koliko je kvantni napad realan: brojke koje hlade raspravu
Ben Sigman, Bitcoin poduzetnik, tvrdi da stvarna prijetnja nije kvantno računalo, nego strah od njega. Po njemu, realni kvantni rizici mogli bi biti udaljeni 30–50 godina.
Sigman iznosi konkretne tehničke zahtjeve za razbijanje Bitcoinova ECDSA potpisa: oko 2.100 logičkih qubita. Dodaje pretpostavku do 10.000 fizičkih qubita po jednom logičkom, što vodi do potencijalno 21 milijun fizičkih qubita za jedan napad.
U istom okviru navodi i energetsku cijenu: do 40 MW snage za jedan napad.
Kao usporedbu, kaže da današnji najbolji strojevi imaju oko 6.000 bučnih qubita koji nisu otporni na pogreške, te zaključuje da “nisu ni blizu”.
Ove brojke ne zatvaraju raspravu, ali je prebacuju s dojma na mjerljive pragove.
Time se lakše razlikuje “moguće u teoriji” od “izvedivo u praksi”.
Ako padne Bitcoin, pada i ostatak digitalne sigurnosti
Quinten | 048.eth (@QuintenFrancois) širi perspektivu: ako kvantno “ubije” Bitcoin, posljedice se ne zaustavljaju na kriptu. SWIFT transferi, burze, vojne komunikacije, nuklearni zapovjedni sustavi i svaki HTTPS web bili bi pogođeni.
U toj slici, problem nije samo zaštita jedne mreže, nego temeljni sloj digitalne sigurnosti. Drugim riječima, kvantna prijetnja nije izolirani “kripto problem”, nego sistemski izazov.
Ipak, Bitcoin ima specifičnu slabost u društvenoj dimenziji: promjene pravila traže širok dogovor. Čak i ako se tehničko rješenje pojavi na vrijeme, ostaje pitanje hoće li ga svi prihvatiti.
Zaključak
Rasprava o kvantnoj otpornosti Bitcoina sve se više vrti oko društvenog dogovora, a ne oko brzine razvoja koda. Ki Young Ju upozorava da bi kvantna nadogradnja mogla otvoriti pitanje zamrzavanja oko 1 milijun BTC povezanih sa Satoshijem i dodatnih kovanica na starim adresama, dok ukupno 3,4 milijuna BTC miruje više od desetljeća.
André Dragosch odbacuje ideju nametnutih intervencija, a Willy Woo procjenjuje 75% vjerojatnosti da se izgubljeni coini neće zamrzavati, uz moguć učinak na aktivnu ponudu ako se ikad oporave. Ben Sigman pak spušta temperaturu brojkama o qubitima, energiji i vremenskom horizontu od 30–50 godina, dok Quinten podsjeća da bi kvantni proboj pogodio i SWIFT te HTTPS.
Kako 2026. Napreduje, pitanje više nije samo “može li se Bitcoin zaštititi”, nego i “može li se zajednica usuglasiti” prije nego što tehnologija prisili odluku.
