Tokenizacija fondova na javnim blockchainima prelazi iz teorije u praksu. Nakon prvih pionirskih koraka velikih američkih igrača, sada i BNP Paribas – najveća banka u Europi po imovini – lansira tokeniziranu klasu udjela novčanog fonda na javnom Ethereum mreži. Ovaj potez dodatno potvrđuje da se tradicionalne financijske institucije sve ozbiljnije oslanjaju na Ethereum kao globalni sloj namire za financijsku infrastrukturu, paralelno uz postojeće sustave poput SWIFT-a i centraliziranih registara.
Za razliku od ranijih pokusa na privatnim ili konzorcijskim lancima, BNP Paribas sada izlazi na javni, permissionless blockchain, ali pritom zadržava strogo kontrolirani pristup. Time banke pokušavaju pomiriti dvije naizgled suprotne sile: regulatorne zahtjeve i benefite javne, visokolikvidne mreže. Usporedo, BlackRock i JPMorgan već mjesecima testiraju i šire vlastite modele tokeniziranih fondova, čineći Ethereum de facto standardom za ranu fazu institucionalne tokenizacije stvarne imovine.
Što konkretno radi BNP Paribas i zašto baš Ethereum
BNP Paribas je lansirao tokeniziranu klasu udjela francuskog novčanog fonda, pri čemu se svaki token odnosi na udio u reguliranom fondovskom vozilu. Ključno je da se radi o fondovima novčanog tržišta, instrumentu koji je ionako pod snažnim nadzorom regulatora i koristi se kao kratkoročno parkiralište za likvidnost s niskim rizikom. Takvi fondovi su idealan laboratorij za tokenizaciju jer su relativno jednostne strukture, s poznatim rizikom i dobro definiranom regulativom.
Ovaj pilot je izveden preko interne platforme banke nazvane AssetFoundry, koja orkestrira izdavanje, upravljanje i povezivanje tokeniziranih udjela s javnom mrežom. Tokeni žive na javnom Ethereum lancu, ali nisu “slobodno plutajući” poput klasičnih ERC-20 tokena. Umjesto toga, pristup je ograničen tzv. whitelist modelom, gdje samo unaprijed odobreni institucionalni sudionici, koji zadovoljavaju stroge KYC/AML i druge regulatorne standarde, smiju držati i prenositi te tokene.
Odabir Ethereuma nije slučajan. Osim što je najrazvijeniji ekosustav za pametne ugovore, Ethereum već dominira tržištem tokenizirane realne imovine: od tokeniziranih državnih obveznica, preko tokeniziranog zlata pa do institucionalnih stablecoina. Time BNP Paribas dobiva mrežni efekt – potencijalnu interoperabilnost s drugim RWA rješenjima, burzama i skrbničkim servisima koji već podržavaju Ethereum standarde poput ERC-20 i ERC-4626.
Tehnička arhitektura: kako funkcionira permissioned tokenizirani fond
S tehničke strane, riješeni su tri ključna sloja: izdavanje udjela, upravljanje vlasništvom i povezivanje s off-chain fondovskim registrom. Na on-chain razini, tokenizirana klasa vjerojatno koristi standardizirani token (najčešće ERC‑20 ili fondovima prilagođeni ERC‑4626) proširen s kontrolnom logikom. Ta logika se tipično implementira putem pametnog ugovora koji uključuje:
– whitelisting funkciju (npr. mapping adresa → status odobrenja),
– ograničenja transfera (hookovi prije transfera koji provjeravaju obje adrese),
– administratorske funkcije za ažuriranje liste ovlaštenih sudionika.
Konkretno, svaki pokušaj transfera tokena prolazi kroz funkciju koja provjerava jesu li i pošiljatelj i primatelj na odobrenom popisu. Ako bilo koja strana nije prošla KYC/AML i druge interne provjere banke te nije upisana u on-chain whitelist, transakcija se odbija na razini pametnog ugovora. Na taj se način javna mreža koristi samo kao neutralni sloj namire, dok su pravila tržišne infrastrukture i dalje u rukama institucije.
Drugi kritični dio arhitekture je sinkronizacija s off-chain registrima fonda. Tradicionalno, udjeli se vode u centraliziranom registru transfer agenta. U tokeniziranom modelu, službeni pravni registar često i dalje ostaje off-chain, dok se on-chain stanje smatra tehnološkim ogledalom. Rješenje je tipično tzv. “orchestrator” sloj: middleware koji prati sve on-chain događaje (mint, burn, transfer) i ažurira interni sustav registra, ali i obrnuto – kod otkupa udjela off-chain, inicira burn tokena na mreži. Time se osigurava da on-chain i off-chain knjiga ostanu konzistentne.
Zašto novčani fondovi postaju poligon za RWA na Ethereumu
Novčani fondovi su postali glavna ulazna točka za institucionalnu tokenizaciju zato što nude brid između svijeta RWA instrumenata i on-chain likvidnosti. Za institucionalne klijente, tokenizirani novčani fond nudi funkcionalno slično iskustvo kao fiat-backed stablecoin, ali u okviru poznatog i strogo reguliranog proizvoda. Umjesto da drže stablecoin izdavatelja iz kripto sektora, oni drže regulirani udio fonda čiji se portfelj sastoji od kratkoročnih dužničkih instrumenata i depozita.
Drugi razlog je operativna učinkovitost. Tradicionalni sustavi obrade transakcija u fondovima funkcioniraju u batch ciklusima (T+1, T+2), uz dosta ručnog usklađivanja. Tokenizirani model omogućuje atomsko poravnanje: udjeli fonda i gotovina (ili tokenizirana gotovina) mogu se razmijeniti unutar jedne transakcije na pametnom ugovoru, bez rizika nesinkroniziranog poravnanja (settlement risk). To oslobađa kapital i smanjuje potrebu za kolateralom u odnosu na klasični model.
Istovremeno, Ethereum ekosustav nudi sve razvijeniji alatni lanac: specijalizirane skrbničke platforme, modulirane pametne ugovore za fund-share tokene, regulatorno usklađene on-chain KYC rješenja i integracije s bankovnim core sustavima. Nije slučajno da su i BlackRock i JPMorgan svoje novčane fondove tokenizirali upravo na Ethereum mreži – tako dobivaju kompatibilnost s postojećim infrastrukturama, a ne moraju graditi sve od nule na nekom egzotičnom lancu.
Permissioned tokeni, regulativa i ključni rizici
BNP Paribas koristi tzv. “ograđeni vrt” (walled garden) pristup: iako su tokeni na javnom lancu, pristup je dozvoljen samo ograničenoj grupi sudionika. Taj model je kompromis između potpune otvorenosti DeFi tržišta i strogo reguliranog okruženja klasičnih fondova. Institucije dobivaju transparentnost javne mreže (on-chain zapis transakcija, auditabilnost), ali zadržavaju potpunu kontrolu nad time tko smije sudjelovati i u kojim uvjetima.
Međutim, ovaj pristup nosi specifične rizike. Prvi je tehnički: pametni ugovori s kompleksnim kontrolnim logikama povećavaju napadnu površinu. Greške u implementaciji whitelist mehanizama, administracijskih ovlasti ili sinkronizacije s off-chain registrima mogu rezultirati gubitkom sinkronizacije imovine, blokiranim transferima ili neželjenom dilucijom. Iako se banke oslanjaju na interne i eksterne audite, rizik softverskih bugova i dalje postoji, a eventualni rollback na javnom lancu je operativno i reputacijski iznimno težak.
Drugi važan rizik je regulatorno-proceduralni. U scenariju regresa, zamrzavanja imovine ili sumnje na pranje novca, institucija mora imati mogućnost blokiranja, pa čak i prisilnog povrata tokena. To znači da pametni ugovori sadrže administrativne funkcije (npr. force transfer, freeze), što je u suprotnosti s čistom paradigom decentralizirane imovine. Za korisnike to nosi dodatni sloj povjerenja u instituciju: iako koriste blockchain, i dalje su podložni centraliziranim odlukama i pravnim procesima.
Treći rizik je likvidnost i UX. Iako se tokeni nalaze na javnom lancu, ne znači da su odmah i duboko likvidni na otvorenim tržištima. Zbog ograničenja sudionika, ne mogu se jednostavno izlistati na otvorenim mjenjačnicama, što ih funkcionalno približava zatvorenim registrima, samo na novoj tehnologiji. Korisničko iskustvo također je složenije: institucionalni investitori moraju koristiti specijalizirane skrbničke rješenja i integracije, umjesto uobičajenih kripto novčanika.
BNP Paribas, BlackRock i JPMorgan: konsolidacija standarda
Važan element priče je da BNP Paribas ne djeluje u vakuumu, već se priključuje već aktivnoj grupi velikih upravitelja imovinom. BlackRock je kroz svoj tokenizirani novčani fond pozicionirao Ethereum kao glavnu mrežu za institucionalni RWA eksperiment. JPMorgan, kroz svoje blockchain inicijative i tokenizirane udjele, testira kako integrirati on-chain namiru u globalnu bankarsku infrastrukturu.
Time se stvara de facto standard: institucionalna tokenizacija fondova i dužničkih instrumenata na Ethereumu, s permissioned pristupom, reguliranim novčanim fondovima kao početnom klasom imovine i fokusom na operativnu učinkovitost, a ne na spekulativno trgovanje. BNP Paribas svojim pilotom, koji dolazi nakon prethodnog eksperimenta na privatnoj mreži u Luksemburgu, signalizira jasan zaokret – od zatvorenih DLT sustava prema javnim mrežama, uz zadržavanje stroge kontrole pristupa.
Zaključak: kome ovo stvarno znači i koji su kompromisi
Ulazak BNP Paribasa u tokenizaciju novčanih fondova na javnom Ethereumu, uz već postojeće inicijative BlackRocka i JPMorgana, potvrđuje da je Ethereum postao preferirani eksperimentalni sloj namire za tradicionalne financijske institucije. Za banke i upravitelje imovinom glavni benefit je veća operativna učinkovitost, transparentnost transakcija i mogućnost integracije s rastućim ekosustavom on-chain RWA rješenja, bez odustajanja od regulatornih zahtjeva i modela kontrole.
S druge strane, tokenizirani fondovi u ovom institucionalnom, permissioned obliku ne nude istu razinu otvorenosti, likvidnosti i suverenosti korisnika kao nativni kripto protokoli. Oni su primarno dizajnirani za institucionalne investitore i velike klijente koji se žele kretati unutar poznatog pravnog okvira, ali uz koristi blockchain tehnologije u pozadini. Ključni kompromisi su centralizirana administrativna kontrola, ograničena likvidnost i ovisnost o kompleksnoj tehničkoj infrastrukturi.
Za profesionalne sudionike tržišta – banke, asset managere, korporacije i regulirane fondove – ovo je relevantan signal gdje se gradi buduća infrastruktura financija. Za retail kripto korisnike, institucionalna tokenizacija na Ethereumu zasad ostaje više indikator smjera razvoja i standardizacije, nego proizvod kojem će neposredno pristupiti, ali dugoročno stvara podlogu za spajanje klasične imovine i otvorenih on-chain tržišta.
