Pojedinačni napadač možda nije najveća prijetnja Bitcoinu. Veći rizik mogao bi nastati kada se rudari udruže ili pronađu unosniju namjenu za svoje resurse. Micah Warren, izvanredni profesor matematike na Sveučilištu Oregon, sigurnost mreže promatra kroz teoriju igara. Warren je i autor knjige „Bitcoin: A Game-Theoretic Analysis“, posvećene ponašanju sudionika unutar sustava. U tekstu objavljenom 16. Listopada 2026. polazi od jednostavne ideje. Ekonomski poticaji rudara među glavnim su mehanizmima koji održavaju funkcioniranje i sigurnost Bitcoina.
Sigurnost počinje ponašanjem rudara
Teorija igara proučava odluke sudionika čiji ishodi ovise o potezima drugih. U Bitcoinovu slučaju rudari, korisnici i ostali mrežni sudionici reagiraju na financijske poticaje te očekivano ponašanje konkurencije.
Mreža zato ne počiva samo na računalnoj snazi. Ona računa i na procjenu rudara da im se poštovanje pravila više isplati od napada na sustav koji im donosi prihod. Takva struktura podsjeća na prometnu mrežu bez središnjeg policajca na svakom raskrižju.
Vozači uglavnom slijede pravila jer kršenje nosi trošak, dok uredan promet koristi svim sudionicima. Warren smatra da su klasični napadi reorganizacijom lanca i dvostrukom potrošnjom danas malo vjerojatni.
Reorganizacija pokušava zamijeniti prihvaćeni slijed blokova alternativnim slijedom, dok se dvostrukom potrošnjom ista sredstva pokušavaju iskoristiti više puta. Mala vjerojatnost ipak ne znači da je sigurnosna rasprava završena. Warren pozornost prebacuje s poznatih napada na promjene koje bi mogle preoblikovati računicu rudara.
Umjetna inteligencija mijenja izbor rudarskih kompanija
Zaokret rudara prema umjetnoj inteligenciji mogao bi predstavljati prijetnju Bitcoinu. Ključ problema nije sama tehnologija, nego činjenica da rudarske kompanije dobivaju druge mogućnosti za korištenje svojih resursa.
Pojava druge poslovne opcije može promijeniti odluke rudarskih kompanija o raspoređivanju resursa. Za Bitcoin je važna upravo ta promjena poticaja. Ako rudari procijene da im druga uporaba resursa nudi povoljniju mogućnost, njihova vezanost uz Bitcoin može oslabjeti.
To ne znači da se ista oprema za rudarenje Bitcoina može izravno prenamijeniti za umjetnu inteligenciju, nego da rudarske kompanije mogu imati druge opcije za korištenje svojih resursa. Warren upozorava na promjenu skupa dostupnih izbora, a teorija igara upravo takve promjene smatra važnima za ponašanje sudionika.
Manjina rudara može pokušati provesti cenzuru
Drugi rizik uključuje takozvane feather forkove. Warren upozorava da manjina rudara može pokušati provesti cenzuru iako ne kontrolira cijelu mrežu. Takav pokušaj oslanja se na prijetnju odbacivanjem blokova koji sadrže nepoželjne transakcije. Manjina tako pokušava utjecati na odluke ostalih rudara, koji moraju procijeniti hoće li uključivanje transakcije povećati njihov financijski rizik. Mehanizam nalikuje skupini radnika koja ne može zatvoriti cijelu tvornicu, ali može redovito ometati jednu proizvodnu liniju. Ako su troškovi ometanja dovoljno neugodni, drugi sudionici mogu promijeniti ponašanje bez izravne zabrane. Zbog toga se rasprava ne svodi samo na pitanje tko ima većinu računalne snage. Važna je i sposobnost manjine da vjerodostojnom prijetnjom promijeni očekivanja drugih sudionika.
Državni udjeli otvaraju pitanje političkog utjecaja
Warren razmatra i državne vlasničke udjele u rudarskim kompanijama kao mogući čimbenik povećanog rizika cenzure. Vlasništvo može utjecati na poslovne prioritete, osobito kada financijski interes prati politički cilj. Takav scenarij ne zahtijeva izravno državno upravljanje cijelom mrežom. Dovoljan je utjecaj na određene rudarske kompanije čije odluke mogu promijeniti način obrade pojedinih transakcija. Za BTC ekosustav to otvara važno pitanje: tko stvarno oblikuje poticaje rudara? Formalno decentralizirana mreža može se suočiti s pritiskom ako se vlasništvo i koordinacija koncentriraju među povezanim sudionicima.
Udruživanje rudara veći je rizik od odmetnutog napada
Warren dogovor rudara smatra većim rizikom za Bitcoin od pojedinačnih odmetnutih napada. Samostalni napadač snosi troškove i suočava se s reakcijom ostatka mreže, dok koordinirana skupina može zajednički mijenjati očekivanja.
Razlika je slična pokušaju jednog trgovca da promijeni tržišna pravila nasuprot dogovoru više velikih trgovaca. Prvi može izazvati kratkotrajni poremećaj, ali koordinirana skupina stvara znatno ozbiljniji pritisak. Ova procjena povezuje sigurnost mreže s raspravom o sigurnosnom proračunu.
Pojednostavljeno, sigurnosni proračun ukupna je vrijednost nagrada i naknada koje motiviraju rudare da štite mrežu. Presudno nije samo koliko resursa štiti mrežu, nego i jesu li njihovi vlasnici neovisni ili spremni na međusobni dogovor.
Zaključak
Warrenova analiza ne proglašava Bitcoin nezaštićenim. Klasične reorganizacije lanca i dvostruka potrošnja danas su malo vjerojatne. Zasebno ističe da su poticaji rudara među glavnim čimbenicima koji održavaju sigurnost i funkcioniranje mreže. Veću pozornost posvećuje promjenama u ponašanju rudara: zaokretu prema umjetnoj inteligenciji, pokušajima cenzure feather forkovima, državnim vlasničkim udjelima i koordiniranom djelovanju. Među tim rizicima dogovor ili udruživanje rudara smatra ozbiljnijom prijetnjom od pojedinačnih odmetnutih napada.
