Granica od 20 milijuna iskopanih bitcoina nije samo simboličan psihološki prag, nego i vrlo konkretan podsjetnik na to koliko je mreža danas zrela i koliko je prostora za novi ponudu zapravo ostalo. Više od 95% ukupne maksimalne ponude je već u optjecaju, a manje od 1 milijun BTC preostaje da bude emitiran kroz nagrade rudarima tijekom sljedećih desetljeća. U trenutku kada makroekonomija, institucionalni kapital i regulativa počinju tretirati bitcoin kao legitimnu imovinu, pitanje što ovakva razina oskudice znači za cijenu postaje centralno za sve – od retail ulagača do trezora javnih poduzeća.
Za razliku od fiat valuta, čiju ponudu upravljaju centralne banke, kod bitcoina je gornja granica od 21 milijun ugrađena u protokol. Danas više ne raspravljamo o tome hoće li se pravila promijeniti, nego kako tržišta diskontiraju činjenicu da novih kovanica dolazi sve manje, dok se istovremeno razvija cijeli BTC ekosustav (Lightning, Runes, Ordinals, ETF-ovi, institucionalna skrbništva).
Što konkretno znači da je prekopano više od 20 milijuna BTC?
Danas je iskopano više od 20 milijuna bitcoina, što znači da je u optjecaju preko 95% maksimalne ponude. Preostali dio od manje od 1 milijun BTC neće se pojaviti brzo; dapače, emitirat će se sve sporije zbog dizajna protokola. Nagrada po bloku trenutno iznosi 3,125 BTC nakon halvinga 2024., a svaka nova prepolovljava se otprilike svake četiri godine.
Trenutna dnevna emisija je oko 450 BTC, upola manje nego prije zadnjeg halvinga. To je količina koja stiže na tržište kroz rudare – a oni je često moraju prodati da bi pokrili troškove električne energije i opreme. Svakim halvingom taj se pritisak nove ponude drastično smanjuje, pa se dinamički omjer snage ponude i potražnje sve više naginje na stranu potražnje, uz uvjet da ona barem ostane stabilna.
Još jedna važna implikacija: značajan dio postojećih kovanica je izgubljen ili praktički neaktivan. Procjene govore o više milijuna BTC koji se više vjerojatno ne mogu povući iz svojih adresa (zaboravljeni seedovi, izgubljeni diskovi, kovanice iz prvih godina projekta). Kada od 21 milijun oduzmete te trajno zaključane jedinice, efektivna ponuda koja realno cirkulira i može se pojaviti na burzama je manja od teorijske maksimalne.
Tehnički mehanizam oskudice: kako protokol “zaključava” ponudu
Bitcoin oskudicu ne postiže marketingom, nego izravno kodom. U srcu protokola je pravilo da svaka nova blok nagrada nastaje kao tzv. coinbase transakcija u kojoj rudar može “stvoriti” do unaprijed definirane količine novih kovanica. Taj limit je danas 3,125 BTC po bloku i provjeravaju ga svi puni čvorovi u mreži. Ako rudar pokuša generirati više, čvorovi taj blok jednostavno odbacuju.
Halving je implementiran preko broja bloka: svakih 210 000 blokova nagrada se automatski prepolovi. Nema glasanja, nema centralne odluke – to je deterministički raspored koji su čvorovi konsenzusno prihvatili i koji se retrospektivno ne može promijeniti bez “hard forka” koji bi zajednica gotovo sigurno ignorirala. Ova tvrdokodirana predvidljivost je razlog zašto je bitcoin često klasificiran kao iznimno tvrd oblik digitalnog novca.
Sama mreža oslanja se na Proof-of-Work, gdje rudari troše računalnu snagu kako bi pronašli valjano rješenje kriptografskog zadatka i zaradili blok nagradu plus naknade. Kako nagrade padaju, relativna važnost transakcijskih naknada raste. Dugoročno (prema procjenama oko 2140.), nova emisija se potpuno gasi, a sigurnost mreže se oslanja isključivo na naknade koje korisnici plaćaju za uključivanje transakcija u blok.
Ovo uvodi tehničko-ekonomsku napetost: da bi mreža ostala sigurna, ukupne nagrade za rudare (naknade) moraju biti dovoljne da financiraju globalnu hash snagu. To implicira da u budućnosti prosječne naknade vjerojatno ne mogu biti zanemarivo male – osobito u razdobljima visokog on-chain prometa.
Manje od 1 milijun BTC: implikacije za cijenu i tržišnu dinamiku
Kada je više od 95% kovanica već iskopano, bitcoin de facto ulazi u fazu ultra niske inflacije ponude. Za razliku od dionica, gdje kompanija može izdavati nove dionice, ili fiat valuta gdje monetarna baza može naglo rasti, ovdje su inflacijski šokovi strukturno onemogućeni. Za cijenu to znači da srednjoročni i dugoročni pritisci dolaze gotovo isključivo s potražbene strane.
Ako potražnja ostane ravna, a nova ponuda postaje sve tanja, teorijski model sugerira blagi rast cijene kroz vrijeme jer se novi kupci “natječu” za ograničen broj kovanica koji su spremni doći na prodaju. Situacija se komplicira kada u igru uđu institucionalni akteri – ETF-ovi, trezori javnih kompanija, obiteljski uredi – koji mogu dugoročno zaključati velike količine BTC izvan svakodnevne likvidnosti. To smanjuje tzv. free float, odnosno broj kovanica koji realno cirkuliraju na mjenjačnicama.
Dodatni faktor je rastući broj korisnika koji BTC ne doživljavaju kao sredstvo plaćanja, nego kao dugoročnu štednju ili kolateral. Kada više sudionika koristi custodial rješenja poput institucionalnih skrbničkih servisa, ili ga zaključava u protokole unutar Layer 1 i drugih slojeva (npr. Lightning kanali, sidechainovi), dio kovanica postaje praktički neaktivan s aspekta kratkoročne prodajne ponude.
Međutim, sve to ne znači linearan rast cijene. Bitcoin i dalje reagira na globalnu likvidnost, kamatne stope, regulativne vijesti i ponašanje velikih vlasnika. I uz predvidljivu ponudu, cijena ostaje posljedica kratkoročnih šokova u potražnji, što uzrokuje razdoblja ekstremne volatilnosti.
Rizici i ograničenja: nije svaka oskudica automatski bullish
Prvi ključan rizik je sigurnosno-ekonomski model rudarenja. Kako nagrade nastavljaju padati, rudari s višim troškovima energije mogu biti izgurani s tržišta, što potencijalno vodi većoj centralizaciji hash ratea u rukama nekoliko velikih igrača ili jurisdikcija s jeftinom strujom. U teoriji, koncentracija hash ratea povećava rizik koordiniranog 51% napada, iako je u praksi za napad na današnji Bitcoin potreban enorman kapital i logistika.
Drugi rizik je vezan uz naknade i korisničko iskustvo. U scenariju gdje se sigurnost mreže dugoročno financira primarno iz naknada, visoka potražnja za on-chain prostorom može gurnuti prosječnu naknadu na razine koje su za male korisnike neprihvatljive. To može dovesti do situacije u kojoj bitcoin on-chain postaje isplativ samo za velike transakcije i institucionalno kliring, dok se svakodnevno plaćanje seli na druge slojeve ili posve druge mreže.
Treći skup rizika je tržišne prirode. Iako je ponuda predvidljiva, bitcoin je i dalje izložen:
– regulatornim zahvatima (npr. promjene poreznog tretmana, ograničenja za fondove),
– promjenama u institucionalnim strategijama (ETF tokovi mogu brzo promijeniti smjer),
– makro šokovima (likvidacijske spirale, maržni pozivi, kaskadna prodaja derivata).
Sve to znači da je kombinacija visoke oskudice i relativno plitke likvidnosti na burzama dvosjekli mač: u bull fazi cijena može snažno eksplodirati, ali u fazama panike jednako tako brzo potonuti.
Zaključak: što oskudica stvarno znači i za koga je bitna
Prelazak granice od 20 milijuna iskopanih bitcoina potvrđuje da je većina ponude iza nas i da se ulazi u fazu praktično fiksne ponude s minimalnom novom emisijom. Za dugoročne ulagače to je signal da je ključni monetarni rizik – razvodnjavanje kroz inflaciju ponude – strukturno ograničen protokolom. Uz to, efektivna ponuda je niža od nominalnih 21 milijun zbog izgubljenih i tehnički neiskoristivih kovanica, što dodatno pojačava element oskudice.
S druge strane, činjenica da je većina bitcoina već u optjecaju ne uklanja volatilnost niti tržišne rizike. Investitori i dalje moraju računati na regulatornu neizvjesnost, moguće koncentracije rudara, promjenjive tokove institucionalnog kapitala i tehničke izazove budućeg modela financiranja sigurnosti mreže kroz naknade. Oskudica sama po sebi nije garancija kontinuiranog rasta cijene, ali je snažan strukturni okvir koji dugoročno nagrađuje strpljivu potražnju.
Ova tema je posebno relevantna za ulagače s dugim horizontom, trezore poduzeća koji razmatraju bitcoin kao dio pričuve, kao i za profesionalne sudionike tržišta koji oblikuju strategije na temelju interakcije fiksne ponude i promjenjive globalne potražnje. Za sve njih, činjenica da je manje od 1 milijun BTC preostalo za iskopati nije samo zanimljiv broj, nego temeljni parametar oko kojeg treba graditi svoje modele rizika i očekivanja prinosa.
