Stablecoini su se pojavili oko 2014.–2015. kao odgovor na ekstremnu volatilnost prvog vala kriptovaluta. Ideja je bila jednostavna: token na blockchainu, ali vezan uz vrijednost fiat valute, najčešće američkog dolara. Tether (USDT) i kasnije USD Coin (USDC) postali su jezgra infrastrukture kripto tržišta: most između tradicionalnog financijskog sustava i on-chain ekonomije.
Kako se volumen trgovanja i tokenizacija dolara širio, stablecoini su prešli put od nišne tehničke inovacije do globalnog platnog sloja koji svakodnevno koriste burze, DeFi protokoli, brokeri i obični korisnici za slanje novca preko granica. To ih čini iznimno korisnima – ali i vrlo privlačnima za aktere koji žele zaobići financijske kontrole i međunarodne sankcije.
Upravo u tom kontekstu treba promatrati novo izvješće blockchain forenzičke tvrtke TRM Labs za 2025., prema kojem su nezakonite mreže primile oko 141 milijardu USD u stablecoinima, uz povijesno visoke ukupne volumene na tržištu. Iako ti tokovi čine manje od 1% ukupne aktivnosti, apsolutni iznos je prevelik da bi se ignorirao – a struktura tih tokova je još zanimljivija od same brojke.
Što zapravo znači 141 milijarda USD “nezakonitih” stablecoina?
Prema izvješću, oko 141 milijarda dolara u stablecoinima završilo je na adresama koje TRM klasificira kao nezakonite, što je najviši iznos zabilježen u zadnjih pet godina. No bitno je razumjeti dvije stvari:
Prvo, ukupna aktivnost stablecoina u 2025. godini povremeno je prelazila prag od više od bilijun USD mjesečno. U tom kontekstu, udio manje od 1% označen kao nezakonit govori da je ogromna većina prometa i dalje legitimna (trgovanje, plaćanja, remittance, DeFi, trezorsko upravljanje likvidnošću).
Drugo, “nezakonito” u ovom izvješću ne znači nužno samo pranje novca ili klasični kriminal. Ključnu ulogu imaju sankcijama obuhvaćene mreže, kod kojih postoji sudar različitih pravnih i političkih interpretacija: ono što je s aspekta američkog OFAC-a zabranjeno, lokalni regulator može smatrati legitimnom trgovinom.
Zanimljivo je da je više od polovice ovog iznosa povezano s jednim specifičnim rubljom vezanim stablecoinom A7A5, čiji predstavnici javno osporavaju tezu da posluju nezakonito. To jasno pokazuje da pitanje nije samo “kriminala u kriptu”, već i geopolitičke borbe oko toga tko ima pravo definirati što je dopušteno u globalnom platnom sustavu.
Stablecoini kao paralelni, sankcijama otporan financijski sustav
TRM-ovo izvješće naglašava da su stablecoini činili oko 86% svih nezakonitih kripto tokova u 2025. godini. Drugim riječima, za aktere pod sankcijama ili s ograničenim pristupom zapadnom bankarskom sustavu, stablecoini su postali de facto infrastruktura za prekogranična plaćanja.
Ključni obrazac izgleda otprilike ovako: subjekti pod sankcijama (banke, trgovačke kuće, shell kompanije) koriste rubalj, lokalnu fiat valutu ili robu (npr. energente) kako bi preko mreže partnera kupili stablecoine. Ti se tokeni potom koriste za settlement međunarodnih transakcija izvan tradicionalnog SWIFT sustava, često preko centraliziranih, ali offshore orijentiranih kripto platformi i OTC deskova.
U toj priči posebno se ističe tzv. A7 ekosustav, gdje su i izdavatelj tokena i povezane tvrtke te banka koja drži rezerve pod američkim sankcijama. Iako predstavnici projekta tvrde da poštuju lokalne propise, činjenica da su u “crnoj knjizi” američkog Ministarstva financija automatski im zatvara vrata velikom dijelu globalne dolarizirane ekonomije – pa preostaje upravo on-chain paralelni sustav.
Tehnička anatomija “illicit flowa” u stablecoinima
Na razini protokola, stablecoini su relativno jednostavni: većina ih je implementirana kao ERC‑20 tokeni na Ethereum mreži ili kao ekvivalenti na drugim Layer 1 lancima (Tron, BNB Chain, Solana). Svaki transfer ostavlja jasan on-chain trag: adresa pošiljatelja, adresa primatelja, iznos, vrijeme i ID transakcije.
Forenzičke tvrtke poput TRM Labsa kombiniraju više slojeva podataka:
1) On-chain graf transakcija
Klasificiraju adrese u čvorove (burze, mjenjačnice, OTC deskovi, kockarnice, mixing servisi, DeFi protokoli, privatni novčanici) i analiziraju uzorke tokova. Alati za graf analizu traže klastere s karakterističnim ponašanjem: česti “peel chain” obrasci, kratki hodl periodi, brzo preusmjeravanje između protokola.
2) Off-chain podaci i sankcijske liste
Adrese se povezuju sa subjektima spomenutima u javnim i povjerljivim izvorima: OFAC SDN popis, sudske optužnice, KYC podaci centraliziranih servisa, podatci od partnera (burze, banke, PSP-ovi). Kad se identificira jedan entitet pod sankcijama, algoritmi dalje pronalaze adresni graf koji s njim čini operativnu cjelinu.
3) Heuristike i machine learning
Sustavi uče iz povijesnih slučajeva: kako su se kretali tokeni vezani za ransomware, kako izgledaju tokovi kod državom sponzoriranih hakerskih grupa, kako se ponašaju mreže koje zaobilaze izvozne i financijske kontrole. Rezultat je scoring koji svakoj adresi dodjeljuje ocjenu rizika.
Važno je: jednom kada je neki stablecoin issuer ili banka koja drži rezerve stavljena pod sankcije, svaki daljnji on-chain transfer tog tokena između međunarodnih partnera automatski ulazi u sivu zonu. To drastično povećava nominalni “illicit volume”, iako se dio tih transakcija na terenu može doživljavati kao “normalna trgovina” u zemlji koja ne priznaje iste sankcije.
Dva konkretna rizika za korisnike i industriju
Prvi rizik je sekundarni sankcijski rizik. Čak i ako ste običan korisnik koji preko neke sumnjive offshore burze trguje stablecoinom čiji je izdavatelj ili banka pod sankcijama, vaša adresa može završiti u visokorizičnoj kategoriji. To kasnije može dovesti do:
– blokade računa na reguliranim kripto mjenjačnicama
– odbijanja isplate na bankovni račun
– pojačanog KYC/AML nadzora i zahtjeva za dokazivanje izvora sredstava.
Drugi rizik je likvidnosni i konvertibilnosni rizik. Ako regulator odluči “odrezati” određeni stablecoin od formalnog financijskog sustava (sinkronizirano s bankama, procesorima plaćanja i velikim reguliranim burzama), korisnici mogu ostati zarobljeni u tokenu:
– spreadovi se šire, nastaje dubiozna OTC likvidnost
– on‑ramp/off‑ramp za fiat se gotovo potpuno zatvara
– cijena na peer‑to‑peer tržištima može početi odstupati od nominalnog pariteta 1:1.
U praksi to znači da nominalno “stabilan” coin prestaje biti funkcionalno stabilan za međunarodnu trgovinu, jer više nema pouzdan izlaz prema klasičnom bankarskom sustavu.
Kakav je stvarni utjecaj na reputaciju stablecoina?
Unatoč dramatičnom iznosu od 141 milijardu USD, ključni podatak je da je to i dalje manje od 0,5% ukupnog volumena stablecoina u 2025. godini. U usporedbi s procjenama udjela nezakonitih transakcija u kešu ili tradicionalnom bankarskom sustavu, taj postotak nije iznimno visok – ali razlika je u transparentnosti.
Za razliku od gotovine, svaki cent u stablecoinima je zauvijek zabilježen na blockchainu. To omogućuje državama i analitičkim kućama da puno preciznije kvantificiraju “tamnu stranu” sustava, što često dovodi do dojma da je u kriptu problem veći nego što jest, samo zato što je vidljiviji i lakše mjerljiv.
S druge strane, podatak da je 86% svih nezakonitih kripto tokova vezano za stablecoine potvrđuje da su oni postali ključna infrastruktura za zaobilaženje sankcija. To će gotovo sigurno pojačati pritisak na regulaciju: od strožih zahtjeva za izdavatelje, preko obveznih “travel rule” implementacija, do mogućih on-chain blacklist mehanizama na razini samih tokena.
Zaključak
Stablecoini su od tehničkog workarounda za volatilnost prerasli u globalni sloj za namiru vrijednosti, a brojke iz 2025. pokazuju i njihovu svijetlu i tamnu stranu. S jedne strane, udio nezakonitih aktivnosti ispod 1% sugerira da je golema većina prometa legitimna i da on-chain transparentnost doista pomaže nadzoru. S druge, apsolutni iznos od oko 141 milijardu USD i koncentracija 86% nezakonitih kripto tokova u stablecoinima otkrivaju njihovu ulogu kao paralelnog, sankcijama otpornijeg financijskog kanala.
Za regulatore, ovo je signal da moraju preciznije ciljati sankcionirane mreže, bez gušenja inovacije i svakodnevne upotrebe stablecoina. Za profesionalne sudionike industrije i napredne korisnike, poruka je jasna: razumjeti pravni status tokena koji se koriste, provjeriti protokole i partnere te svjesno upravljati sankcijskim i likvidnosnim rizikom.
Za širu publiku, ovaj razvoj događaja znači da stablecoini više nisu samo “stabilni kripto dolar”, nego i instrument kroz koji se vodi geopolitička i regulatorna borba. Tko to razumije na tehničkoj i pravnoj razini, moći će ih i dalje koristiti učinkovito i relativno sigurno; tko ignorira nijanse, lako može postati kolateralna šteta globalnog obračuna oko kontrole tokova digitalnog novca.
