Ideja da bi se Bitcoin mogao vratiti prema 10.000 USD zvuči kao provokacija u trenutku kad se cijena vrti oko 69.890 USD. No upravo tu tezu gura Mike McGlone, uz poruku da kripto više ne pleše sam. Po njemu, pleše u istom ritmu kao dionice, robe i likvidnost — i taj ritam postaje sve tvrđi. McGlone ne prodaje priču o “još jednom kripto-ciklusu” u vakuumu.
On gradi makro sliku: deflacijski pritisci, prenapregnuta rizična imovina i višak u digitalnoj imovini guraju tržišta u šire razduživanje. U takvom okruženju skupi i volatilni dijelovi tržišta obično prvi popuštaju. Zanimljivo je primijetiti da McGlone ovu tezu ponovno aktualizira nakon što je ranije upozoravao i kad je Bitcoin bio iznad 100.000 USD. Tada je govorio da tržište može “odrezati nulu”, a sada tu ideju veže uz scenarij u kojem se više klasa rizične imovine okreće.
Zašto baš 10.000 USD: zona iz 2019.–2020. a ne “proročanstvo”
Ključ McGloneove argumentacije nije tvrdnja da je 10.000 USD savršeno cikličko dno. On taj broj tretira kao najvažniju dugoročnu zonu trgovanja u povijesti Bitcoina iz razdoblja 2019.–2020.
Drugim riječima, to je područje gdje se tržište dugo “dogovaralo” oko cijene, pa mu se često vraća kad se euforija ispuhuje. McGlone dodatno pojašnjava logiku kroz povijesnu “najšire trgovanu” cijenu: ako se gleda najviša i najtrgovanija cijena Bitcoina od 2020. (možda i od 2019.), ona je oko 10.000 USD ili niže.
Zato mu je premisa jednostavna: tržište se vraća na razinu gdje je ranije provelo najviše vremena. Ovakav pristup podsjeća na elastičnu traku.
Kad je previše rastegnete, ne vraća se nužno na zadnju točku, nego na dio gdje je najduže mirovala. Za ulagače to znači da McGlone ne cilja “dramatičan broj” radi dojma, nego razinu koju smatra strukturno važnom.
Kripto kao rizična imovina: isti režim kao dionice i robe
McGloneova središnja poruka je da se Bitcoin više ne trguje kao odvojena alternativna imovina. Po njemu je apsorbiran u isti režim rizične imovine kao dionice, robe i širi uvjeti likvidnosti.
Kad se raspoloženje promijeni, kripto ne dobiva poseban tretman. U toj slici kripto je, kako kaže, predvodio rast rizične imovine — a sada predvodi pad. To je važna nijansa: ne govori samo o Bitcoinu, nego o cijelom “digitalno-imovinskom kompleksu” koji je, po njemu, nakupio višak.
McGlone pritom ubacuje i broj koji bode oči: “Bitcoin je bio jedan 2009. A danas postoji 37 milijuna kriptovaluta.” Poanta mu nije matematička preciznost tržišta, nego osjećaj zasićenja. Što je više tokena koji se natječu za pažnju i kapital, to je teže održati trajnu premiju na “priču”.
Volatilnost se seli: energija, metali i kripto već su se pomaknuli
McGlone upozorava da se snažan pomak volatilnosti u energiji, metalima i kriptu još nije u potpunosti prelio na dionice. Ali očekuje da će se to promijeniti. Njegov bazni scenarij je da volatilnost dioničkog tržišta značajno raste s još uvijek prigušenih razina, što zatim pokreće dublju korekciju i dionica i digitalne imovine.
Ovdje je važan detalj: McGlone ne tvrdi da kripto ne može naći dno. On kaže da tržište još nije tamo. Dok se dionice ne korigiraju značajnije i ne ostanu niže neko vrijeme, rastove treba tretirati oprezno, a ne kao dokaz da se ciklus okrenuo. U praksi, to je poruka protiv “slavljenja svakog skoka”. Ako je kripto u istom košu s rizičnom imovinom, kratki oporavci mogu biti samo predah unutar šireg pada.
Stablecoini kao jedini “fizički” oslonac unutar kripta
Najtvrđa McGloneova linija glasi: tvrdi da su stablecoini jedini jasni strukturni pobjednici jer “prate nešto fizičko” — dolar i kolateral temeljen na trezorskim zapisima. Sve ostalo, po njemu, u velikoj mjeri ovisi o spekulativnom uvjerenju.
Kao primjer navodi i širu ponudu “kripto-dolara”. To vidi kao dokaz da bazni sloj ekosustava povećava potražnju za dolarom, a ne nužno aprecijaciju volatilnih tokena. Drugim riječima: ljudi možda žele brz digitalni dolar, ali to ne znači da žele i rizik altcoina.
Ova teza mijenja perspektivu. Umjesto pitanja “koji će token eksplodirati”, fokus se prebacuje na to gdje se stvarno gomila korisnost. A McGlone tvrdi da se gomila u digitalnim dolarima, a ne u volatilnim obećanjima.
Postinflacijska deflacijska faza: zašto McGlone favorizira obveznice
McGlone svoju makro tezu dodatno zaoštrava tvrdnjom da ulazimo u postinflacijsku deflacijsku fazu. U takvom okruženju, prema njemu, obveznička tržišta, a ne kripto, vjerojatno će biti sljedeći relativni pobjednici.
To se uklapa u njegovu širu poruku o “unwindu” rizične imovine: ako se uvjeti likvidnosti i apetit za rizikom pogoršavaju, tada se i očekivani lideri sljedeće faze mijenjaju. U njegovoj interpretaciji, kripto u tom scenariju nema prednost samo zato što je kripto.
Spekulativni višak 2024.–2025. i politički vjetar u leđa
McGlone spekulativni višak veže uz 2024. i 2025. Uz pojačanje kroz memecoine, ETF-ove i postizborni entuzijazam oko Donalda Trumpa. Njegova je procjena da je taj paket možda označio trajni vrh za širu klasu imovine. U toj rečenici “trajni vrh” nije sitnica.
To je tvrdnja da se tržište možda već potrošilo na narativima i da sada slijedi faza u kojoj se cijene moraju opravdati kroz hladnije metrike: likvidnost, rizik i makro uvjete. Na tehničkoj razini, u kontekstu grafikona na TradingViewu (BTCUSDT), ističe se i razina od 74.500 USD kao otpor koji Bitcoin “mora probiti”. U trenutku promatranja cijena je 69.890 USD, što taj otpor čini bliskim, ali ne i trivijalnim.
EllioTrades uzvraća: “čišćenje i ponovno rađanje”
EllioTrades osporava veličinu McGloneove prognoze i ideju da je kripto efektivno “mrtav”. Njegov argument ide u tri smjera: Bitcoin se može ponovno nametnuti kao zaštita od devalvacije, stablecoin-bazirana agentička trgovina može otvoriti novu potražnju, a privatnost i projekti koji prežive “ispiranje” mogu nositi oporavak.
Dodaje i realističnu, ali važnu napomenu: mnogi tokeni mogu otići na nulu. No preživjeli mogu slijediti obrazac “čišćenja i ponovnog rađanja” viđen u ranijim ciklusima. To je suprotna filozofija od McGloneove: umjesto povratka na staru zonu cijene, fokus je na selekciji i preživljavanju.
Zaključak
McGlone gura jasnu tezu: Bitcoin bi se mogao vratiti prema 10.000 USD, pa i ispod, jer je kripto zarobljen u širem makro razduživanju i ponaša se kao rizična imovina. Razinu od 10.000 USD ne tretira kao “točno dno”, nego kao ključnu zonu iz 2019.–2020. Na koju se tržište može vratiti. U njegovom scenariju volatilnost dionica tek treba ozbiljnije porasti, a to bi moglo produbiti korekciju i u digitalnoj imovini. Usto, u postinflacijskoj deflacijskoj fazi smatra da bi obveznička tržišta, a ne kripto, mogla biti sljedeći relativni pobjednici.
Kao strukturne pobjednike unutar samog kripta izdvaja stablecoine, uz Tether kao primjer rasta potražnje za digitalnim dolarom. S druge strane, EllioTrades vidi prostor za oporavak nakon “ispiranja”, uz mogućnost da Bitcoin ponovno dobije ulogu zaštite od devalvacije i da preživjeli projekti izgrade novi ciklus. Za ulagače to postavlja jednostavno pitanje: gledaju li kripto kao dio rizičnog koša ili kao ekosustav koji se nakon čišćenja može ponovno konsolidirati.
