Zamislite da netko “presiječe internet” na dnu oceana. Intuitivno zvuči kao kraj priče za kripto. No brojke kažu suprotno: prema Cambridge Centre for Alternative Finance, da bi Bitcoin doživio značajno globalno odspajanje čvorova, istovremeno bi moralo otkazati između 72% i 92% svjetskih međudržavnih podmorskih kabela. Još zanimljivije, povijesni kvarovi kabela uglavnom prolaze ispod radara mreže. U više od 87% analiziranih stvarnih događaja utjecaj je bio manji od 5% čvorova. Drugim riječima, Bitcoin se češće “zatrese” nego što se “slomi”. Ipak, priča ima i drugu stranu. Priroda i slučajnost nisu najveći problem. Najveći rizik dolazi iz koncentracije infrastrukture na nekoliko ključnih točaka.
Što kaže 11 godina podataka: kvarovi se događaju, ali mreža ostaje na nogama
Longitudinalna analiza, koju je proveo Cambridge Centre for Alternative Finance, trajala je 11 godina i usporedila ponašanje peer-to-peer mreže s 68 verificiranih kvarova podmorskih kabela. Uz to je provedeno 1.000 Monte Carlo simulacija po scenariju, kako bi se testiralo što se događa kad se kvarovi “nasumično” rasporede po svijetu.
Rezultat je prilično prizeman: nasumični kvarovi rijetko uzrokuju ozbiljnije odspajanje. Mreža se degradira postupno, kao promet u gradu kad se zatvori jedna ulica — vozi se sporije, ali se i dalje stiže. Najveći pojedinačni događaj u uzorku dogodio se u ožujku 2024. kod Obale Bjelokosti, kada je istovremeno oštećeno 7–8 kabela.
Regionalno je to bilo bolno: ispalo je 43% regionalnih čvorova. Globalno, učinak je bio gotovo simboličan — pogođeno je samo 5–7 Bitcoin čvorova, oko 0,03% mreže.
Tko prati tržište zna da cijena često reagira na buku. Ovdje je brojka hladna: korelacija između kvarova kabela i cijene bitcoina iznosi -0,02. Dakle, praktički nikakva veza.
Asimetrija rizika: nasumično pucanje kabela nije isto što i ciljani udar
Ključna poruka je asimetrija. Ako kabeli “pucaju” nasumično, treba ekstreman scenarij: istovremeni otkaz 72%–92% međudržavnih podmorskih kabela da bi došlo do značajnog globalnog odspajanja čvorova. No ako netko cilja kabelske rute koje djeluju kao kontinentalni “čepovi” (kabeli s najvećom betweenness centrality), prag pada na oko 20%. To je razlika između oluje i preciznog rezanja nekoliko najvažnijih mostova. Još je osjetljivija točka smještaj čvorova. Ciljanje top 5 hosting providera po broju čvorova — Hetzner, OVH, Comcast, Amazon i Google Cloud — traži uklanjanje samo 5% routing kapaciteta da bi se postigao sličan učinak. To je neugodan podsjetnik da decentralizacija protokola ne znači automatski decentralizaciju infrastrukture.
Kako se otpornost mijenjala kroz godine: od 0,92 do 0,72 pa natrag
Bitcoin mreža radi bez prekida od 2009., ali otpornost nije bila ravna crta. U razdoblju 2014–2017 mreža je bila najotpornija, s kritičnim pragom otkaza oko 0,90–0,92.
To je razdoblje veće geografske raspršenosti i manje koncentracije. Zatim dolazi pad. U razdoblju 2018–2021 otpornost se naglo smanjila, a najniža točka zabilježena je u 2021. s kritičnim pragom 0,72.
U istom kontekstu spominje se i zabrana rudarenja u Kini 2021. Koja je potaknula preraspodjelu.
U 2022. vidi se djelomični oporavak na 0,88. Do 2025. otpornost se stabilizira na 0,78. To nije povratak na “zlatne” razine iz 2014–2017, ali jest odmak od najranjivije točke.
Ovo bi moglo značiti da mreža danas bolje podnosi šokove nego 2021. Ali i da je infrastruktura postala složenija, s novim vrstama koncentracije koje vrijedi pratiti.
TOR kao neočekivani “oklop”: 64% čvorova i rast praga otkaza
Jedan od najkontraintuitivnijih nalaza tiče se TOR-a. U 2025. čak 64% Bitcoin čvorova koristi TOR, mrežu za anonimnost koja skriva fizičku lokaciju čvora.
Mnogi bi očekivali da to otežava procjenu rizika i možda skriva krhkost. No četveroslojni model (ukupno 4 sloja), kako ga opisuje Cambridge Centre for Alternative Finance, pokazuje suprotno: TOR povećava kritični prag otkaza za 0,02 do 0,10 u odnosu na scenarij bez TOR-a. Razlog je vrlo “fizički”: TOR relay infrastruktura koncentrirana je u visoko povezanim europskim zemljama — Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj — koje je teško izolirati zbog guste kopnene i kabelske povezanosti.
Zanimljivo je primijetiti i dinamiku usvajanja. Nakon cenzurnih događaja poput gašenja interneta u Iranu 2019. te puča u Mjanmaru 2021., kao i nakon zabrane rudarenja u Kini, usvajanje TOR-a je poraslo. Taj proces se opisuje kao “adaptivna samoorganizacija” bez centralne koordinacije: zajednica se prilagođava pritisku, a nuspojava je veća fizička otpornost mreže.
Zaključak
Brojke crtaju jasnu sliku: prema nalazima Cambridge Centre for Alternative Finance, nasumični kvarovi podmorskih kabela rijetko ozbiljno pogađaju Bitcoin, a za značajno globalno odspajanje trebalo bi istovremeno otkazivanje 72%–92% kabela. Čak i veliki incident iz ožujka 2024. (7–8 oštećenih kabela) globalno je pogodio samo 5–7 čvorova, oko 0,03% mreže, uz korelaciju s cijenom od -0,02. Rizik se mijenja kad scenarij postane ciljan: napad na kabelske “čepove” spušta prag na 20%, a fokus na pet najvećih hosting providera traži uklanjanje tek 5% routing kapaciteta za sličan učinak. Istovremeno, TOR se pokazuje kao neočekivani pojačivač otpornosti: 64% čvorova ga koristi, a model daje rast praga otkaza za 0,02–0,10. Za ulagače i operatore čvorova poruka je praktična: prirodni kvarovi su uglavnom “šum”, dok koncentracija infrastrukture i ovisnost o velikim pružateljima usluga ostaju točke koje zaslužuju najviše pažnje.
